Živim u četvrti Brunnenviertel u Ottakringu, 16. bečkom okrugu, koji se na zapadu grada polagano uspinje prema brežuljcima Bečke šume. Tu se nalaze i istoimena ulica (Brunnenstraße), a i trg (Brunnenmarkt).
Usprkos tolikom spominjanju riječi "Brunnen", koja se u njemačkom koristi i za bunare i fontane, nikad nisam ni pomislio da tu možda stvarno i postoji nešto takvo.
Da je nasred trga vidljiv vodoskok, s bazenima i grgljanjem vode zasigurno bih to mjesto već povezao s nekim izvorom vode. Ali tako čega nije bilo. Niti na trgu, niti u već spomenutoj ulici.
Sudbonosni razgovor
Da vam budem iskren, bilo mi je zapravo potpuno svejedno kako je taj trg dobio ime. Na moj život to nije imalo nikakvog utjecaja. Ali sada mi je drago što sam to naučio. To zahvaljujem susjedu iz zgrade za kojeg do našeg razgovora u stubištu prošli tjedan nisam nikada posebno mario.
Ispričao mi je da je naziv Brunnenmarkt povezan s fontanom koja je oko 1780. godine izgrađena u blizini naše zgrade, monumentalna fontana s velikim bazenom. Wolfgang Amadeus Mozart tada je imao nešto više od 30 godina, a Ludwig van Beethoven samo deset.
Međususjedski duel
Ta je fontana, kako mi je moj susjed ispričao, bila namijenjena opskrbi vodom za piće.
Kada sam čuo za pojam "fontana", prvo što mi je na pamet palo je da je svaki bunar zapravo i neka vrsta fontane, jer iz svakog bunara izvire voda. Stoga sam priupitao susjeda u čemu je razlika.
"Postoje fontane i bunari", odgovorio je susjed kratko.
"Ne razumijem", kazao sam. Pod bunarom zamišljam veliki bazen u koji dotječe voda, koja se onda kantom vadi iz njega.
To sam objasnio susjedu, a on je na to samo odmahnuo: "Ne, ne, potpuno pogrešno, to ste pogrešno shvatili", ponovio je.
Budući da sam bio čvrsto uvjeren u to da je on u krivu, a ne ja, pokušao sam ga uvjeriti u svoje mišljenje. On se pak nije dao smesti i nastavio mi je objašnjavati: "Slušajte! Iz bunara voda ne istječe! To ste pogrešno shvatili! Iz bunara voda ne istječe. Saslušajte me!"
"Pa slušam Vas. Nisam mislio da voda istječe iz bunara, nego da u njega utječe. I da se onda iz njega grabi. To bi točnije rečeno bio dovodni bunar, dakle bunar!" – a to sam "dakle" jako naglasio.
"Ne, u bunar voda ne dotječe. U bunaru voda stoji. Stoji! Iz bunara se vadi podzemna voda."
"Podzemna voda?"
"Bunar ima okno i iz tog okna se voda vadi kantom!"
10.000 Puta! 400 puta!
Napokon se moja predodžba o bunaru rasplinula i shvatio sam što je susjed mislio: "Ah, mislite na bunar s dubokim oknom u koji se kanta spušta na užetu… to mi uopće nije palo na pamet, žao mi je, ali mislim da takav bunar nikada nisam niti vidio u Beču. Takvi bunari poznati su mi samo iz srednjovjekovnih dvoraca."
"Danas u Beču gotovo da više i nema takvih bunara, tu ste u pravu", kazao je susjed, "ali nekad davno oni su bili sastavni dio bečke opskrbe vodom. Početkom 19. stoljeća u Beču je bilo 10.000 bunara."
"10.000!", uzviknuo sam, "to je nevjerojatno!". Takvo čuđenje trebalo ga je malo obešteti za moju tvrdoglavost od prije.
"Ali što sam Vam zapravo htio reći o fontani po kojem je naš trg dobio svoje ime…", nastavio je susjed: "Posebnost te fontane bila je to, što se ona napajala iz dvorskog vodovoda, svježom pitkom vodom iz Bečke šume. Vodom te kvalitete tada je u Beču opskrbljivano svega 400 kućanstava."
"Samo 400?!", opet sam začuđeno povikao, još se uvijek trudeći oduševljenjem njegovom pričom ispraviti svoju prethodnu ignoranciju.
Vjedro vode molim
Kada sam pomislio koliko su sretni tadašnji stanovnici morali biti kada su u susjedstvu dobili fontanu s vodom iz carskog vodovoda na pamet mi je pao jedan dosta nezgodan detalj: "A što ako bi prije spavanja osjetili žeđ, a tijekom dana su zaboravili donijeti vode? Onda bi cijeli put do fontane i natrag morali prijeći pješice. A na povratku bi još morali tegliti i teško vjedro! I to prije spavanja!"
Susjed se samo nasmijao. "Sumnjam u to da bi tijekom dana zaboravili otići po vodu. A sve i da jesu, u to su vrijeme postojali ljudi koji su svoj novac zarađivali noseći vodu drugima. Takozvane vodonoše, koji su s bačvama vode išli po gradu, ili žene koje su vodu nosile po kućama."
"Zar su to radili i u jedanaest sati navečer?"
"Pretpostavljam da je tako, ali to Vam sa sigurnošću ne mogu reći. Pokušat ću to saznati. I obavijestit ću vas."
Predanosti mome susjedu zasigurno nije nedostajalo. Što je i dokazao svojim idućim prijedlogom.
Putovanje kroz vrijeme u pocinčanoj kanti
"Jeste li raspoloženi poduzeti sa mnom nešto ludo?"
"Što želite napraviti?"
"Želim zagrabiti vode iz fontane, točno onako kako se to radilo prije dvjesto godina. Pocinčanu kantu već imam. Imam i jednu viška za Vas, ako želite… Po ovakvoj vrućini kao danas ništa nije tako osvježavajuće!"
"Pocinčana kanta i putovanje kroz vrijeme. Nisam baš siguran što bih o tome mislio."
"Razmislite …možda uz šalicu kave na trgu? Častim vas… a putem bi Vam odmah mogao pokazati i fontanu iz koje želim uzeti vode."
I tako smo se zaputili na kavu. Usput smo razgledali fontanu, a potom popili kavu u jednom od sjajnih lokala na trgu. U suton smo prešli na pivo, a kada se potpunu smračilo nazdravili smo mom pristanku na sudjelovanje u poduhvatu. Nešto prije ponoći svoje smo kante napunili na fontani i vrijednu smo tekućinu pažljivo odnijeli doma.
Zanimljive poveznice uz priču
Trg Brunnenmarkt na karti grada: Lokacija Brunnenmarka
Cjenovno najpovoljnija bečka tržnica zbog svog se šarolikog i multikulturalnog ambijenta naziva i "Orijent iza ugla": Brunnenmarkt (njemački) – wien.at
Grad Beč upravlja s 1.000 javnih česmi i 55 monumentalnih i spomeničkom baštinom zaštićenih bunara i fontana: Bunari i fontane Beča (njemački) – wien.at
Wolfgang Amadeus Mozart (njemački) – Povijest Beča Wiki
Ludwig van Beethoven (njemački) – Povijest Beča Wiki
Opskrba vodom u Beču (engleski) – wien.at
Grafički prikaz: Sandra Biskup
Tekst: Simon Kovacic
